suze i kiša...na mjestu gdje caruje nemir
odvedi me
daleko od ovog mjesta
gdje caruje tuga
egocentričnost
samodopadnost
jer to sam samo ja
i moja karma
tvoj crni anđeo
Anđelu, pale su maske
Nikad nisam ni voljela tebe,
Voljela sam osobu koju si glumio,
Prevario si i samog sebe,
A nas si jednostavno ubio.
Nakon svega si mi stranac,
Nisi ni sjena onog starog lika,
Bio si samo dobar glumac,
Ili ja dobra publika.
Anđelima su pale maske sa lica,
Razbile sve iluzije i lažni sjaj
Sad vidim da si ubojica,
Ubio si u meni svaki osjećaj.
Više me ništa ne vrijeđa,
Ništa me ne može zaboljeti,
Previše se noževa zabilo u moja leđa,
Mislim da više ne znam voljeti!
Nešto je trulo unutar mene-
Mislim da je to srce moje,
I duša koja polako vene…
Sve što je nekad bilo tvoje.
Ne znam kako da se borim,
Šta se u ovakvim situacijama radi,
Kad nekoga iz sve snage volim,
A istovremeno mi se toliko gadi.
Bojao si se, pa si me "štitio" od istine,
I uvijek postupao sa mnom u rukavicama,
Sad stvarno odje*i od mene,
Ne želim imati posla sa kukavicama!
I na svemu ti zahvaljujem,
Hvala što zbog tebe mrzim cijeli svijet,
Od pogleda, poljupca, dodira strahujem,
I svi dobiju samo moj bijes.
Bijes koji je tebi namijenjen,
Zbog svega što si mi pružio:
Al slabić poput tebe nije na to pripremljen,
Pa drugi trpe ono što si ti zaslužio.
Ne želim na tebe misliti po cijele dane,
Al samo si ti u meni i nemam druge zanimacije,
Još uvijek nisam našla lijeka za sve te rane,
Al bar sam u pjesmu istresla neke svoje frustracije.
Tvoja predstava je u završnici,
Evo i ja pjesmu privodim kraju.
Možda smo samo propali umjetnici,
Koji malo jedno o drugom znaju.
Umjesto da ti kažem Zbogom,
Nešto ću te zamoliti:
Više nikom nemoj reći Volim te,
Ti ne znaš što znači voliti!
NIČIJA BUDALA
IZGUBLJENA U VREMENU
MOGU IZBROJATI RIJEČI,
MA SVE SU ONE OTIŠLE U VJETAR
SVE SU MISLI U MENI TAKO LOŠE
ŽELJELA SAM NAJBOLJE
I SAD DOK SJEDIM OVDJE POTPUNO SAMA
DA, SMIJEH JE MASKA
TE SUZE TEKU UNUTRA
TAJ ZAČARANI KRUG U BUJICI MOJIH MISLI
(DA, ZNALA SAM SVE)
SLABA JESAM, A OPET BEZ SUZA
DUBOKO KOLIKO MOGU ISKOPALA TRUDA
NO NIJE GA BILO ZA KRAJ
SADA UZ NIMALO NADE
NIMALO LIJEPIH RIJEČI ZA REĆI
I DA MI OTVORE SRCE
NE BI NAŠLI MJESTA ZA TO
SLABA JESAM, NO NEMAM VIŠE SUZA
SLABA JESAM, ALI NIČIJA BUDALA
U MOJOJ NEMIRNOJ DUŠI I OSLABLJENOM SRCU
NEMAM VIŠE SNAGE ZA TO
sjećanja
jedna ljetna noc
uz šum valova
malena kamena plažica
ti i ja
"većina muškaraca traži od svojih žena vrline kojih se ni sami ne pridržavaju" L. N. Tolstoj
ŽIVOT JE ČUDAN LJUDI ULAZE I IZLAZE IZ TUĐIH ŽIVOTA NE PITAJUĆI SE DA LI TO MOGU BORIMO SE IZ DANA U DAN PROTIV NEKIH NEVIDLJIVIH SILA DOBIVAMO BITKE GUBIMO BITKE A RATOVI OSTAJU NERJEŠENI
UŠAO SI UMOJ ŽIVOT IZNENADA OTKADA TE NEMA POLA MENE NEDOSTAJE KAD SI BIO TU MOJE LICE ŽENE BILO JE POTPUNO
ZAR SI TI BIO DRUGA MOJA POLOVICA?
NE ZNAM
S TOBOM BILA SAM JAČA VEĆA BOLJA SRETNIJA
SADA SAM...SAMO JEDNA ŽENA KOJA SE SKRIVA ISPOD MASKE HLADNOĆE I NEDODIRLJIVOSTI
TO SAM TI JA...S TOBOM... I BEZ TEBE
sanjala sam te tvoje oči boje čokolade gledale su me
kako se zove ono što smo imali? ako se to ne zove ljubav, onda ja ne znam što je PRAVA LJUBAV! ljubav smo trebali biti mi, ali nismo. AKO MI NISMO BILI LJUBAV, ŠTO SMO ONDA BILI?
AKO TEBE NISAM VOLJELA TADA NE ZNAM ŠTO LJUBAV JE!!!
"skloni se od lovaca"
NASLONI GLAVU NA MOJE RAME
nasloni glavu na moje rame
oprosti za riječi sam nespreman
jer uvijek kad su za ples birale dame
nikad nisam bio izabran
nasloni glavu na moje rame
dopusti da šutnjom ti ispričam
kako tužno je kad iza tame
misliš da si svijetu suvišan
osjećam da si i ti nemirna
kao srna gonjena preko snijega duboka
iza moga ramena skloni se od lovaca
s oba oka sklopljena
...poruka u neko gluho doba noći...
"...sve što sam ti radio sebi sam uradio
nisam znao sam šta hoću
dok si čekala me noću
topla pospana i bosa
poruka na vratima
ključeve si vratila
pišeš želiš mi svu sreću
ali znam da nikad neću
preko tvoga ponosa
crnokosa..."
imaš pravo, sam si sebi sve napravio...i nema više nikad...nikad jer ja imam svoj ponos
zbogom moja ljubavi...
želim te ostaviti
na kiši, na nekom od
slijepih puteva
uspavati pjesmama
nisam pronašla
ono za čim tragam, možda
nikad ni neću
danas nade umiru
a ptice nestaju
hajde, nastavi-
benzinom gasi ranu, šibicom
pusti nek plane.bez
riječi, bez riječi
"oprosti"
oprosti mom vremenu
oprosti nevremenu
zbogom!i neka ti je sa srećom
mrzim reprize
ponovno
iste stvari
iste poruke
"sorry"
to je samo drugi čovjek u neko drugo vrijeme
to su samo isprike za male djevojčice
ali ova je odrasla
i odlazi
ne podnosim reprize
i neću ih više imati
sve je tako jednostavno
bez zvuka zalupljenih vrata
i koraka koji odlaze
odlazim
milo za drago
ima nešto u tome što me ne želiš
i veselo se krećeš oko moje tuge
ima nešto u tom što me ne voliš
pa zašto bi ja tebe
sve se promijeni za tren
pa kad se okreneš neću bit
mrzit ćeš i sebe i mene
što smo potrošili strast svu
milo za drago sve ti život vrati
prolaze mi ljudi ali stoje sati
već odavno te nema, ma nemoj se ni vratit
jer sve milo za drago ja ću ti vratit
nije me život donijeo
pred tvoja vrata da se zbog nje osvećuješ
tu sam ti pod nogama
što do kosti zaboli
ali vjeruj mi
milo za drago sve ti život vrati
i sve se promijeni za tren
ni okrenut se nećeš...
ja neću bit tu
